Pjesme života Ilije Šalića

 

pjesmeU izdanju Zavičajnog kluba župe Stara Rijeka i okolica početkom godine izišla je zbirka pjesama Ilije Šalića pod nazivom Pjesme mog života. Knjižica sadrži osamdesetak pjesama u kojima autor progovara o svom životu, molitvama Bogu, Djevici Mariji, svećima i zaštitnicima sela i gradova svoga kraja koje narod štuje. Piše o ljubavi prema majci i bakama koje su se žrtvovale i brinule za djecu. O rastancima, ljubavi, prirodi, životinjama. Autor piše jasnim, jednostavnim i razumljivim stilom. U pjesmama se, tako, prisjeća rodnog kraja koji nikad neće zaboraviti te izražava tugu za lijepim i dobrim starim običajima koji polako nestaju jer je cijeli kraj opustio. Rođen je u Tomašici, župa Sasina.

Zbirka pjesama može se naručiti na kontakt: Zoran 098/208-570.

 

Što je sreća

 

Biti sretan u životu

Volio bi svatko

Prepoznati što je sreća

Nije tako lako.

 

Jedni traže sreću svoju

U novcu i zlatu

A drugi je prihvaćaju

Od života datu.

 

Možeš imat novca

I čistoga zlata

Nećeš biti sretan nikad

Pokraj gladnog brata

 

Čovjek može biti sretan

I sa malim darom

Ako prima sa ljubavlju

I velikim žarom.

 

Skroman biti u životu

I živjeti lako

To je sreća iznad svega

Te najveće blago.

 

Bože moj

 

Dok hodam ovom zemljom

I gledam nebo iznad sebe

Moja se duša raduje

Jer sve više otkriva Tebe.

 

U zvijezdama ja Te gledam

U suncu koje sja

U mjesecu što nas obasjava

U tamnim i hladnim noćima.

 

Sva priroda na ovoj zemlji

Što si je dao puku svome

Neprestano svjedoči o Tebi

O svom Bogu milosrdnome.

 

Hvala Ti Bože za svaki ovaj dan

Za sve što si stvorio za mene

Daj da Ti budem uvijek zahvalan

I da s Tobom živim svaki svoj dan.

 

Ne dopusti Bože da budem slijep

Kod očiju mojih koje si mi dao

Pa na kraju ne moram reći

Ja za sve ovo nisam znao.

 

Nudiš se u prirodi, nudiš preko ljudi

Daj da Te svi upoznamo, milostiv nam budi

Ako Te svi upoznamo, svijet će se promijeniti

Bit će više ljubavi, bolje će nam biti.

 

Rodni kraj

 

Rodni kraju, dal’ se sjećaš mene

Da li čuvaš naše uspomene

Kako naši putovi i staze

Tko su oni što po njima gaze.

 

Dal’ postoji ona trešnja stara

Usred sela kraj naših kotara

Gdje smo nekad stada dogonili

I zajedno vrijeme provodili.

 

Dal’ još ima seoskoga sijela

Dobre pjesme i dobrog veselja

Što još ima iz tih prošlih dana

Ima li još naših običaja.

 

Često puta razmišljam o tome

I o tebi zavičaju mome

Nove ljude upoznaješ svuda

To je tvoja budućnost i nada.

 

Zadržiti nešto iz prošlosti

Kad navratim drago će mi biti

Ja se nadam da ću nekad moći

Skupit snage i opet ti doći.

 

Permanent link to this article: https://www.sasina.info/pjesme-zivota-ilije-salica/

Translate »