T R N A V C I
Ja sam jednu dobila ideju
O Trnovi pisat epopeju.
Zauzmite vi fotelje vase
Jer za citat to vam za to pase.
Epska pjesma znate dugacka je
I satima za citati traje.
Tko je voli, on neka izvoli
Tko ne voli, daleko mu dvori.
Svu Trnovu ja sam opjevala
Svim kraljevsku titulu sam dala
I siroku publiku imala.
Iz Kastaela i Splita najvise
i zato im od sveg srca hvala!!
Opjevala trnavske dolove,
Nasu kucu, didove volove.
I Grbovcu rijeku spomenila
Ravno brdo nisam zaboravila.
Sav nas zivalj i Trnavci mili
Sto su nekad tu oni zivili.
Od Petrovce i Nevenke drage
Do mog cale, dragog oca moga
Ni susjeda Rudu nisam preskocila,
Sto je nekad on “Yugu” pusio
A men’ lijepi nadimak prisio.
Strica Josu a i njegov bunar
Kad sa Sane sa posla se vraca
I zavice odozgo sa puta,
A kokosi frcu do Grabeza
Dal’ od straha, li od miline
Ne znam ni ja al’ tako je bilo.
Pa sam dalje i do Pranje dosla
Koje dobre kruske su imali,
Mi gledali i ljeti ih krali.
Petrovcine divne septelije
Samo ona to voce imala,
I dudove bijele Nevenkine
Sto svakom bi i po saku dala.
Soja dobra snajderica bila
Svima nama robu je krojila.
Kukuruze kada je kopala
Ona prva uvijek je vodila.
Dodje reda i do nase kuce
I od nas Trnova pocinjase,
Dobre slame i mi smo imali
Cetir stabla sto su se savila
Sve od roda braco moja mila.
Imali smo i mi kravu jednu
Ja, koliko kajmaka i sira
kada mama tu pitu ispece
I bolestan ima da ozdravi
A mlijeko tece li i tece.
Poznata je i ta pita bila
Jajarusa, tako smo je zvali,
Bjelovarci i Zagrepcani nasi
Tetkinu su pitu svi probali.
Ilin dan se pod slamom slavio
Caca stol je na njivu iznio,
Na raznju je janje okrenuo
Gajbe pica otac dovezao.
I sarme smo za taj dan pravili
Od kupusa svjezeg sto se furi
Nisu lose to pitajte drugih.
I spomenuh tu ogromnu pitu
I u onoj okrugloj tepsiji
Podigla se mislim dva’jest centi
I svi gosti imali sta jesti.
Bilo nas je i po pedesetak
Sve rodbina i svi dragi nasi.
Evo slika lijepo prikazuje
Ako li se meni ne vjeruje !
Sviju lijepo tetka ugostila
I svakoga na put ispratila
I jos pite u ceker stavila.
Svi je ljube i pozdravljaju
Zbogom tetka! Vidimo se opet
Za Ilin dan ako Bog nam dade!
Svi odose a caca i Jerko
Pjanu neku temu otvorili
I pored stola su se prevalili.
Lijepo bijese u Trnovi nasoj
U Trnovi kad slama procvjeta,
Cvijetni oblak svoj miris prosuo
Pcele zuje, kukurijek mirise
Svuda divan behar se osuo.
Nebo plavo oblaci ko svila
Nebom jedze Bosno moja mila!
A na njivi bijeli jaganjci
Od veselja po ledini skacu
Ovce bleje vimena nabrekla
A sa grana jos i vrane grakcu.
Ni didovu kucu ja preskocit necu
Jedan kesten dida je imao
Krupni, zdravi ko’ zlatni cekini
A ukusni kada se ispeku.
I grozdje ja nas dida imao
Tesko bijese kad se grozdje bralo
I kupile slatkice jabuke
za rakiju mila moja majko.
Evo stigoh ja i do Milana
U njeg vel’ka familija bila
Svi marljivi i posteni bili
Uvijek su nas fino pozdravili.
Prica majka za onaoga rata
Njegov otac spasio nam kucu
Od pozara i nesretnog brata.
Komso Ivan i on dobar bjese
Malo prijeke naravi je bio
Sa konjima i konjskom zapregom
On na narod cesto nagonio.
Vrlo hrabar on je covjek bio
Njega su se i bojali ljudi
Cak i onaj ko nist’ mu skrivio.
Ipak su ga postovali mnogi
Jer jedini on je taxi bio,
U sred noci bolesne vozio
U bolnicu u konjskoj zaprezi.
Tetka Kata blizu je zivila
Prva kuca pored oca svoga.
U sjecanju tetka mi ostala
Cijelo ljeto zorom je ranila
I vargane po sumi trazila.
Ako neko nist’ ne moze da nadje
A tetka se i u tome snadje.
Ona ti je svu Grbovcu znala
Gdje god koji raste – ona ga ubrala.
Pa ih punu strozu osusila
I kod Jose fino klasirala.
I taj Joso iz Zadruge nase
I Nevenka bas su dobri bili
Nikad prvu klasu od vargana,
Nikad nismo kod njih zasluzili.
On bi nama racunao ‘vako;
Tara prva, za njom bruto, reko’
Sto ostane – to ti bude neto.
Ja sam jednom Josu prevarila
Kad sam nekad jos u skolu isla,
Jedno jaje od kuce ponijela
U zadrugu da medenjak kupim.
Al’ da vidis goleme nesrece
To mi jaje u tasni bilo je,
A mi djeca trcali niz Gaja
Ja na jaje skroz zaboravila.
Kako smo mi medje preskakali
Moje jaje iz tasne iskoci
I mnoge mi strmine preskoci.
Uzas me je uhvatio tada
Nista od mog medenjaka sada.
Vjerujte mi da postoje cuda
Ja to vama objasnit ne mogu,
Kad sam sisla dolje u dolinu
Jaje malu pukotinu ima.
Ja ga malo napuha ustima
U zadruzi vrlo dobro prosla
I kuci sam s medenjakom dosla.
Evo stigoh i do tetka moga
Na podrum je on kucu imao
U dvoristi catranja mu bila
I u jesen silno voce brao.
One krupne kruske kalatuse
Sljiva im’o i Bog sami znade
I orahe kupit ako ti se dade.
I posljednja kucica na kraju
Blizu groblja mogao si cuti,
Velik kasalj njenoga vlasnika
I dobar izvor sto se ne zamuti.
Svi trnavski zitelji pomrli
I snivaju snove pravednika,
Grob do groba u Trnavskom groblju
Isto kao kad su zivi bili
Tuzna to je za vidjeti slika.
Kada dodjes na to groblje malo
I kod bilo kojeg groba stanes,
Preplave te uspomene drage
Na zitelje naseg malog sela
I gledaju one oci drage.
Vjetar sumi u krosnjama hrasta
Postovanje u meni se budi,
Tuga srce pritisnula stvarno
Tu snivaju svi ti nasi ljudi.
Zbogom dragi !! Svi od reda nasi !!
Vi sanjajte vjecne snove vase!
I mi cemo Vama se pridruzit
Onog dana kada Bogu pase!!
