Stojim na pragu djetinjstva svoga, ognjište puno u trnju i travi. Istina gorka dušu mi para, dok prošlost sretna luta mi po glavi. Šaraju suze niz obraz bijeli, pusto je gnijezdo, ptići odletjeli. Ispruži Bože ti ruku svoju, obasjaj srećom kolijevku moju. Svetinjom svojom, rastjeraj sjene, ovdje je majka rodila mene.
Delfa Zec
