Kako se u topla godišnja doba povećava i mogućnost slučajnog susreta sa zmijama, građanima se preporučuje da nose duge hlače i visoku obuću, paze gdje će stati, provjere mjesto na koje žele sjesti i ne dodiruju rukama nepregledna mjesta.
“U slučaju nailaska na zmiju nemojte paničariti i pokušavati uhvatiti, nego ju polako zaobiđite ili zaplašite udarcima nogom o tlo te pustite da sama otiđe svojim putem. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, no zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši. Zmija neće namjerno krenuti prema vama, osim ako se ne osjeti ugroženom”.
Pri susretu sa zmijom vjerojatno smo naišli na neotrovnicu, jer su od 15 vrsta, samo tri otrovnice – poskok, riđovka i planinski žutokrug te su statistički veće šanse da čovjek umre od uboda pčele nego od ugriza zmije.
‘U slučaju da vas zmija ugrize, nemojte ju pokušati uhvatiti ili ubiti, kako bi je odnijeli liječniku, jer bi mogla ponovno nekoga ugristi. Liječnici vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a točno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov. Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Osobu je potrebno što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove, a poželjno bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet na kojem je ugriz pomoću čvrstog predmeta i zavoja’.
Ističe da se zmija ne treba bojati, one su dio prirodnog bogatstva i važne za očuvanje ekosustava. Izuzetnu ulogu imaju u kontroli glodavaca i kukaca te tako umanjuju rizik od prijenosa zaraznih bolesti. Na Zemlji su zmije prisutne više od 100 milijuna godina, a do sada je poznato više od 2900 vrsta. Uspjele su naseliti vrlo širok spektar staništa, od pustinja i tropskih šuma do hladnih tundra polarnog pojasa, ali i toplih tropskih mora.