Sedamnaest stoljeća živi Ti ime,
Plemenito, nevino, mučeničko;
Čisto, bez tračka tmine,
Što ni mučitelje svoje mrzilo nije.
Sedamnaest stoljeća zemlju grije
Svjetlo dobrote i svetosti Tvoje,
Dok bol i tugu s licâ mije
I zvijezdama se umornim smije.
Sedamnaest stoljeća plamte vjera i snaga
U ljubavi koju Bogu si dala,
Ne mareći za ovozemaljska blaga,
Jer nemoćnima željela si biti draga.
Sedamnaest stoljeća dvije krune na glavi nosiš,
Draguljima djeve i mučenice ih resiš,
Blagošću i svetošću Božjom ljubljene,
Rajskom svjetlošću na nebo uznesene…
Sedamnaest stoljeća –
slijepim dušama, svjetlosti Lucijine!
