Šaranje jaja radostan je i zanimljiv posao koji se obavlja u Velikom tjednu, uglavnom na Veliku subotu. U mnogim krajevima svijeta jaje je simbol veselja, plodnosti i novog života. Glinena jaja pronađena su na ovim prostorima u grobovima starih naroda i prije dolaska Hrvata, što također govori o važnosti „njegova visočanstva“ za ljudsku vrstu i život uopće. Šaranje i bojanje jaja (pisanica) uoči Uskrsa duboko je ukorijenjeno u tradiciji kršćanstva kojom se stoljećima ponose i Hrvati župa Sanski Most i Sasina.
Od davnina su se za ukrašavanje jaja koristile prirodne boje, a najčešće su to bile crvena i crna. Možda, jer simboliziraju prolivenu krv, muku i žalost. Prirodna crvena boja dobije se kuhanjem kore crvenog luka, a od nje se, ovisno o količini vode i luka, mogu dobiti stotine nijansi crvene ili bakreno-smeđe boje. Prirodna crna boja najčešće se radi od bobica zove (bazge) ili čađe, a kao i kod crvene, o srazmjeru sastojaka ovise i nijanse. Takav način bojanja jaja veoma je raširen i ostao je sve do danas, kad su tehnike ukrašavanja i ogledni primjerci dosegnuli i naizgled nemoguće. Oduvijek su se jaja ukrašavala i cvjetnim laticama te listovima biljaka, što je također prirodan i jeftin način dobivanja lijepe pisanice. Cvijet i list bi se stavili na svježe jaje koje se potom umota u tanju tkaninu, gazu ili staru čarapu (najlonku) i stavlja kuhati u željenu boju. Što je ljepši list i cvijet, što su vještije umotani i što je jača boja, to je i šara ljepša. No, od davnina su žene župa Sanski Most i Sasina šarale jaja voskom, a čarolija tako ukrašenih jaja bila je bajkovita. U stara vremena kuglica voska se stavljala na vrh pera ili tankog drvenog štapića, zagrijavala se i u željenom motivu brzo nanosila na prirodnu koru jajeta. Kasnije su se pojavile i zgodnije šaraljke (drvena drška, sa ugrađenim limenim tuljcem na široj strani u koji se stavlja vosak) s pomoću kojih se lakše na plamenu zagrijavao vosak i nanosio na jaja. Promatrač bi nastajanje takve čarolije, u spretnim rukama, mogao usporediti s lakoćom pisanja na papiru. Za dobre znalce, to je prava umjetnost slikanja i pisanja. Kad se završi izrada željenih motiva s voskom, jaja se stavljaju u boju i kuhaju, pa se konačan ishod vidi tek nakon toga. Motivi na pisanicama izrađuju se na razne načine, a jedan od njih je i struganje obojanog jajeta iglama ili nožićima. Na kraju se skuhano i ukrašeno jaje premazuje komadićem slanine ili uljem kako bi bilo sjajno.
Motivi na pisanicama slični su onima u prirodi i na ručnim radovima: vezu, pletivima, tkanicama ili crkvenom i svećeničkom ruhu. A mogu se podijeliti i na: biljne – cvjetovi, klasja pšenice, djetelina, vinova loza, grana nekog drveta; životinjske – ptice, leptiri, pilići, zečevi; crkvene – križ, kalež, hostija, srce, citati iz Biblije; hrvatske – pleter, grb, stihovi iz domoljubnih pjesama… Najčešće, riječi ispisane na šarenim jajima nose i neku poruku, poput uobičajene religiozne čestitke – Sretan Uskrs ili ljubavne kao, primjerice – Ovo se jaje za poljubac daje.
Tu pak s ponosom možemo izdvojiti jaja koja su sasinske žene ukrašavale voskom, što za svoju obitelj i darivanje (svećeniku, doktoru, učitelju, prijatelju, curama i momcima, djeci), što za pazar ili pijacu (plac) za prodaju. Prodavale su ih prije katoličkog Uskrsa, pa za Mladi Uskrs, a potom i za pravoslavni Uskrs. Jaja ukrašena tom tehnikom i spretnošću bila su prava umjetnička djela o kojima bi etnolozi i povjesničari umjetnosti zasigurno mogli pisati opširne recenzije. Ali zbog političkih okolnosti, poslije II. svjetskog rata pa sve do devedesetih prošlog stoljeća, na ta djela i umijeće oslikavanja jaja nije se gledalo kao na umjetnost. Osim radosti darivanja, za vrijedne ruke žena, a nerijetko i muškaraca, koji su ih u „svojem vrtu ubrali“ i svojim rukama ukrasili, prodaja takvih jaja značila je i zaradu neophodnu u životnoj svakodnevici. Uskrsno vrijeme i potražnja te vrste robe bili su zgodna prilika za zaraditi koji dinar (novac SFRJ).
Kako u drugim uskrsnim pripremama, tako i u ovom veselom i šarenom dijelu preduskrsnog posla uvijek su prisutna djeca. Uče i raduju se: skidaju i skupljaju lukovu koru, traže po livadama listove i cvjetove biljaka, provjeravaju jačinu jajeta, predlažu i komentiraju boje i motive, s radošću iščekuju konačnu sliku šarene čarolije i Dan Uskrsa kad će krenuti u natjecanje tipa – čije je jaje ljepše i jače!
Zdenka Tomić Mlinar
travnja 2014.
