Izvor Sane
O ti, Sano rijeko, ljepotice bistra,
da li ti se pomutila kristalna iskra?
Pitam, a znam da istinu nećeš reći,
jer su ti ponos i čast od tuge veći.
Ranjena si, znam, k’o nikada do sada,
znam i da tuga dušom tvojom vlada,
da gorko si plakala, ali ne i naljutila
kada ti je krv kristalnu bistrinu pomutila.
Djeca tvoja žalost tebi učiniše,
ni prepoznati ih ne možeš više;
digoše ruke i oružje jači na slabije,
k’o da ista majka rodila ih nije.
Sa svih strana, istoka, zapada, juga i sjevera,
tuga se u tvoje srce slijevala,
i iz Sasinke, rijeke mladosti moje,
koja ni danas ne skriva suze svoje.
A ja, evo, požalit ću se samo tebi,
jer drugi me ni razumjeli ne bi:
Ranjeni su i moje srce, i moja duša,
a nejako mi tijelo jecaje njihove sluša.
Pomućena je i mojih očiju bistrina,
a venama, umjesto krvi, teče gorčina;
pomućena je i radosti moje kristalna iskra,
Sano, rijeko, ljepotice bistra!
Zdenka (Tomić) Mlinar
(1996.)
Iz zbirke pjesama „Vijenac od srebra“
