POTOČIĆ MALENI
Žuborom najljepšim ti žuboriš,
Iako samo tužne priče zboriš;
Iako, stihove pune čežnje pišeš,
Iako, duše bolne, jedva dišeš.
Snagom ljubavi, rijeci Sasinki hitaš,
Da joj pjesme o samoći bolnoj čitaš;
Da zajedno dođete i do Sane zelene
Pa suzne oči skrijete u grudi njene.
Al’, ja te očima djevojčice još gledam
I njima te, dječače lijepi, ne dam;
Iako te One žele majčinski grliti,
Iako će te Sana smaragdima kititi…
Ti, uvijek ćeš biti moj Potočić maleni,
Bistar i razigran, k’o dječji sanak šareni;
Leptiri će uvijek iznad tebe letjeti,
A nebo plavo nad vama uvijek bdjeti.
Zdenka Mlinar
ožujka, 2021.
