U izdanju Zavičajnog kluba župe Stara Rijeka i okolica početkom godine izišla je zbirka pjesama Ilije Šalića pod nazivom Pjesme mog života. Knjižica sadrži osamdesetak pjesama u kojima autor progovara o svom životu, molitvama Bogu, Djevici Mariji, svećima i zaštitnicima sela i gradova svoga kraja koje narod štuje. Piše o ljubavi prema majci i bakama koje su se žrtvovale i brinule za djecu. O rastancima, ljubavi, prirodi, životinjama. Autor piše jasnim, jednostavnim i razumljivim stilom. U pjesmama se, tako, prisjeća rodnog kraja koji nikad neće zaboraviti te izražava tugu za lijepim i dobrim starim običajima koji polako nestaju jer je cijeli kraj opustio. Rođen je u Tomašici, župa Sasina.
Zbirka pjesama može se naručiti na kontakt: Zoran 098/208-570.
Što je sreća
Biti sretan u životu
Volio bi svatko
Prepoznati što je sreća
Nije tako lako.
Jedni traže sreću svoju
U novcu i zlatu
A drugi je prihvaćaju
Od života datu.
Možeš imat novca
I čistoga zlata
Nećeš biti sretan nikad
Pokraj gladnog brata
Čovjek može biti sretan
I sa malim darom
Ako prima sa ljubavlju
I velikim žarom.
Skroman biti u životu
I živjeti lako
To je sreća iznad svega
Te najveće blago.
Bože moj
Dok hodam ovom zemljom
I gledam nebo iznad sebe
Moja se duša raduje
Jer sve više otkriva Tebe.
U zvijezdama ja Te gledam
U suncu koje sja
U mjesecu što nas obasjava
U tamnim i hladnim noćima.
Sva priroda na ovoj zemlji
Što si je dao puku svome
Neprestano svjedoči o Tebi
O svom Bogu milosrdnome.
Hvala Ti Bože za svaki ovaj dan
Za sve što si stvorio za mene
Daj da Ti budem uvijek zahvalan
I da s Tobom živim svaki svoj dan.
Ne dopusti Bože da budem slijep
Kod očiju mojih koje si mi dao
Pa na kraju ne moram reći
Ja za sve ovo nisam znao.
Nudiš se u prirodi, nudiš preko ljudi
Daj da Te svi upoznamo, milostiv nam budi
Ako Te svi upoznamo, svijet će se promijeniti
Bit će više ljubavi, bolje će nam biti.
Rodni kraj
Rodni kraju, dal’ se sjećaš mene
Da li čuvaš naše uspomene
Kako naši putovi i staze
Tko su oni što po njima gaze.
Dal’ postoji ona trešnja stara
Usred sela kraj naših kotara
Gdje smo nekad stada dogonili
I zajedno vrijeme provodili.
Dal’ još ima seoskoga sijela
Dobre pjesme i dobrog veselja
Što još ima iz tih prošlih dana
Ima li još naših običaja.
Često puta razmišljam o tome
I o tebi zavičaju mome
Nove ljude upoznaješ svuda
To je tvoja budućnost i nada.
Zadržiti nešto iz prošlosti
Kad navratim drago će mi biti
Ja se nadam da ću nekad moći
Skupit snage i opet ti doći.
