Iz knjige “Vijenac od srebra”
Naša crkva (2002.)
Opet, glazba svira
Vrijedne ruke neimara
vratiše nas u vremena dobra, stara;
među inim i moga strica Stjepana biše
dvije ruke, sada, sve tiše i tiše!
Visokog tornja opet ima,
a i glas zvona ponovo štima,
zajedno žive nove dane,
vješto skrivajući stare rane.
Čuju zvono, a i vide sela gornja
opet, visokog svoga tornja;
hoće ga i rukama taći,
radost izgubljenu naći.
Dobro stoji Crkvi ograda stara,
a za ljubiti i grliti ona ima dara,
s ponosom puk hrli k njima,
a Sana, rado ih ima.
I dok, k nebu plavom, toranj se diže,
poput biserja, pjesma za pjesmom se niže;
kliče se Slava Bogu, pruža ruka mira,
a u srcima, odu radosti, glazba svira!!!
Zdenka Tomić Mlinar
