Iz ZP “Vijenac od srebra”
Na proljetnom vjetru
(Majci i ocu)
Proljeće i cvijeće
opet stigoše,
a raspjevane ptice
suncu se dive.
I bijeli se oblaci
nebu digoše,
životu se raduju,
proljetnu ljubav žive.
A meni, nekako,
baš u ovo vrijeme,
oko srca
žâl od tuge satkan!
Ljepotu
proljetnog radovanja mi ruši,
radost kradeći srcu i duši.
Samo tijelom ću
tu ljepotu taći,
u mislima će
bolna istina
mjesto naći!
A kada mi pjesme
lice budu krasile,
srce će plakati –
jer, na proljetnom vjetru
vaše su se svijeće gasile!!!
Zdenka Tomić Mlinar