Iz ZP “Vijenac od srebra”
Pojaviše se opet mirisi
i promijeniše lipama obrisi,
rasuše se, k’o i lani,
cvjetovi na svakoj grani.
Lipe opet cvatu
i kazaljke idu na satu,
a tebe nema, mila,
od prolaznosti,
draža ti vječnost bila.
Pokušavam upijati mirise
i vidjeti lipama obrise,
za tebe, za sebe,
al’ ne ide, srce mi zebe.
Lipe opet cvatu
i kazaljke idu na satu,
a tebe nema, mila,
na krilima ljubavi,
beskraju si odletila.
Tužna sam, jako,
a godine tri već je tako.
I dok vjetrovi mirise šire
meni suza na oko navire!
Majko!
Zdenka Tomić Mlinar