Dragi kršćani,
rođendani su uvijek radosni događaji. Posvuda u svijetu, od davnih vremena, ljudi slave svoje rođendane, slave one dane i datume kad su ugledali svjetlost dana i bili pozvani u život.
Kao kršćani i vjernici i mi danas ovdje sa svojom Crkvom slavimo jedan posebni rođendan, a to je rođendan ili rođenje Bl. Dj. Marije, majke našeg Spasitelja Isusa Krista.
Crkva, kad slavi svoje velikane, svoje svece i svetice, Crkva redovito slavi dan njihove smrti, onaj dan kad je završio njihov zemaljski život, kad su prešli u vječnost, jer oni su zapravo tada rođeni za nebo, za vječni život i život s Bogom.
Crkva slavi samo tri tjelesna rođenja, tri rođendana, To je rođenje Isusa Krista kao čovjeka, rođenje sv. Ivana Krstitelja, i ovaj današnji rođendan, rođenje Bl. Dj. Marije, majke samog Sina Božjega.
Bog je bliz svakom rođenju, jer je on Bog živih, i sa svakim rođenjem, sa svakim ljudskim bićem, sa svakim djetetom, Bog ima svoje božanske nakane i svoje božanske planove. Ovo dvoje ljudi, sv. Ivana i Mariju Bog je posebno izabrao i uresio snagom i milostima jer će po njima konačno Bog ostvariti svoj plan spasenje; ljudskog roda.
Sv. Ivan je bio preteča Isusov, on je najavio njegov dolazak i nazočna ga pokazao ljudima na rijeci Jordanu, kada je rekao: evo, to je on, Mesija, to je Jaganjac Božji koji odnosi i oduzima grijehe svijeta! Za Ivana je sam Isus rekao da je on najveći koji je rođen od žene!
A Marija je opet bila ona, koja je rodila i donijela na svijet Sina Božjega, Isusa Krista, jedinog Spasitelja roda ljudskoga! Zato Crkva slavi ne samo dane njhove smrti, već i njihove rođendane.
Danas u Evanđelju slušamo opis rodoslovna stabla, slušamo rodoslovlje iz kojega je po tijelu potekao Isus, kojega je rodila Marija. Čuli smo nisu tu samo Zidovi tu su i mnogi drugi, – ljudi i žene drugih naroda i etničkih skupina. Ima tu i dobrih i loših, i pravednih i grješnih. Tu su žene i ženska linija rađanja iz realnosti ljudskog roda, iz čitavog toga, da tako kažemo, genetskog materijala, potekao je Sin Božji kao čovjek, rođen od žene – Marije.
Marija je Sinu Božjemu dala tijelo, ljudsku narav, a Josip onaj društveni dio dao mu je ime i uveo ga u rod Davidov.
Bog se mogao utjeloviti i uzeti ljudsku narav i na neki drugi način, ali Bog. je htio da se rodi upravo od žene, da potekne iz roda ljudskoga, kako bi doživio i osjetio svu muku našeg ljudskog življenja i bio nama ljudima u svemu sličan, osim u grijehu, kako veli sv. Pavao.
Marija nije Bog, njoj se ne klanjamo, Mariju častimo i štujemo, a samo se Bogu klanjamo. Marija nije spasiteljica svijeta, ona nije ljudskom snagom neka osobita žena, – sva Marijina veličina je u tome, što je majka Sina Božjega, neodvojena od svoga sina!
Ne samo da ga je začela, svojom slobodnom voljom i po Duhu Svetome, nego je svoga sina pratila kroz čitav život, uvijek mu vjerovala, i onda kad su drugi bili protiv njega, stajala je pod njegovim križem i na dan Uskrsnuća bila je uz njega!
Marija je na početku kazala anđelu Gabrijelu svoj fiat, to znači: neka mi bude po tvojoj riječi, neka mi bude kako to Bog hoće! i to predanje u volju Božju, to je bio sav njezin život. Marija je vjerovala Bogu i kad joj mnogo toga nije bilo jasno, vjerovala je Isusovim riječima, i čitavom Isusovom životu. I na kraju svog zemaljskog života, pri rađanju i nastanku Crkve, Marija ostaje Bogu vjerna i opet izgovara svoj “da”, – neka mi bude, – i na nju je sišao Duh Sveti, da bi ta Crkva postala Tijelo Kristovo kroz povijest čovječanstva. Marija je rekla svoj da Isusovom ljudskom tijelu, i svoj da Isusovom mističnom Tijelu – Crkvi!
Tako je Marija svojom dubokom vjerom spojila oba ta tijela, povijesno i nadpovjesno, Isusovo ljudsko tijelo i njegovo mistično Tijelo – Crkvu!
Stoga Mariju ne nazivamo samo Majkom Božjom, nego je nazivano i Majkom Crkve, našom nebeskom Majkom. To je istina naše vjere, to je istina koja nas je danas okupila i sabrala ovdje, tu istinu priznajemo i ispovijedamo, slaveći Malu Gospu ovdje u Sasini, gdje su je vjekovima častili i štovali naši pređi i toliki drugi kršćani prije nas!
Dragi kršćani, – U svjetlu ove Božje istine i Božje riječi, što je danas slušamo, mi se moramo iskreno pred Bogom upitati: Zašto smo danas došli ovdje u Sasinu, šta očekujemo od Male Gospe, s kakvim odlukama i osjećajima ćemo poći odavde svojim kućama?
Bez odgovora na to pitanje, naš susret danas ovdje, proslava Male Gospe i sve što činimo, ostalo bi bez ploda, i za to ima i mora biti samo jedan jedini, pravi odgovor, a on glasi: Mi smo došli danas ovdje jer želimo potvrditi da svom dušom vjerujemo Bogu. želimo, poput Marije, kazati Bogu svoj ²da” – neka mi bude kako to Bog hoće!, – unatoč svemu!
Snagom te vjere i pouzdanja u Boga želimo promatrati svoj život, i svladavati sve nevolje, muke, patnje i sve prepreke na putu do cilja kojem nas zove i vodi sam Bog!
Teško je biti radostan sa suzama u očima i bolom u srcu, nije nam lako gledati ovako pustu i opustošenu dragu nam Sasinu, zaraslu u trnje i korov, bez svijeta i života, ali vjerujemo Bog vodi povijest, Bog ravna sudbinom i pojedinaca i čitavih naroda. Sv. Pismo kaže: Bog svojih nikada ne ostavlja! Bog nam jamči da naša nada i naša ljubav prema svome kraju, ali i sve naše patnje, neće i ne mogu ostati bez ploda, ako mi ostanemo vjerni Bogu i zavjetu naših pradjedova, koji su svojom vjerom i kršćanskim životom slavili i častili Boga, a svojim trudom i radom krčili ove šume, te čestitim i poštenim radom obogaćivali sebe, svoje obitelji i sve druge oko sebe. Taj zavjet naših pređa danas se pretvara u tešku obavezu za nas, njihove potomke: da stanemo na stranu života, na stranu istine, na stranu pravde!
Istine i pravde za sve, povjerenja i praštanje između svih!
Ovdje nema i ne može biti ni pravde ni istine, ni života ni budućnosti, bez čvrste vjere u Boga! Ako bude vjere u Boga, ako se okrenemo k Bogu i znadnemo sklapati svoje ruke na molitvi, tražiti i moliti Božju pomoć, Božju snagu i njegov sveti blagoslov, za sebe i svoje, bit će ovdje opet i života, i radosti i budućnosti!
Svako ljudsko zlo, pa bilo ono ne znam kako veliko, trajalo ne znam kako dugo. bilo utemeljeno ne znam kakvoj snazi, mora proći, mora se urušiti, ako je protiv čovjeka, jer time je i protiv Boga!
A svaka sila koja je protiv Boga i protiv čovjeka ima i mora imati svoj kraj. Nisu u pravu oni koji govore nema povratka. Takvi žele da ove kuće ostanu porušene, naše crkve ovako obeščašćene, i da Nebo nad ovom zemljom ostane zatvoreno!
Nisu u pravu ni oni koji olako, bez razmišljanja, prodaju svoje kuće i imanja. Jer takav ne prodaje samo svoju kuću i svoje imanje, on prodaje i svoje korijene, prodaje djelić ove svetinje, ove crkve, prodaje grobove svojih pređa, a i ne misli koliku nepravdu čini drugima, on ne razmišlja koga će meni dovesti pod prozor, u komšiluk!
Dragi moji Sasinjani i štovatelji Male Gospe, razmislite dobro što činite i radite! Nemojte na brzinu i bez ozbiljnog razmišljanja pred Bogom i svojom savješću, donositi svoje životne odluke, za koje se kasnije možete gorko kajati!
Nemojte olako prodavati svoje baštine. Pravda i ljudsko dostojanstvo traže od svakog prognanika i izbjeglice da se vrati na svoje, ako je to ikako moguće. Nemojte zaboraviti da je ovo vaša zemlja i vaša baština i da je svaki djelić neke druge zemlje samo “suzna dolina” prognanih sinova Evinih!
Politika se mijenja, a ostaje tvoje pravo na tvoju grudu, na tvoj kraj i zavičaj dok god budeš vlasnik toga!
Ako si se snašao tamo negdje u svijetu, budi Bogu zahvalan, daj to svome djetetu daj u zakup ili najam, a ti čuvaj i obnavljaj svoju očevinu. Ne moraš je ti prodati i unovčiti, neka to učini tvoj unuk ili praunuk, ako mu ne bude trebala! Ako možeš, ohrabri i pomozi onoga tko se lomi oko povratka kući ili ostanka u novoj sredini. Pomozi mu da se vrati, i tebi će biti bolje, imat ćeš se kome navratiti, kad dođeš u rodni kraj! Nikad nemoj više ljubiti tuđe nego svoje!
Nažalost ima našeg svijeta koji je ušao u tuđe kuće i tuđa imanja i misli da će to moći prisvojiti? Zar je to kršćanin i vjernik? Ne, on je jednak onome koji je jučer njega istjerao iz kuće i oteo njegova dobra! Nikada u tuđem i na tuđem nećeš biti sretan!
Neki se znaju čak i ljutiti na Crkvu što o ovome govori! Pa o čemu će drugom govoriti, ako neće braniti Božji zakon i Božje zapovijedi! Ne ukradi, ne otmi… Božje su to zapovijedi.
Mnogi naš čovjek, suočen sa poteškoćama i problemima, zna ponekad biti nepravedan i prema Crkvi, prema biskupu i nama svećenicima. Očekuje se od nas da mi rješavamo njihove probleme oko obnove kuća, štala, nabavke stoke i sl. Naravno mi ćemo učiniti i činimo što možemo, ali to ne spada na nas!
To nije naš posao! Vi civili-laici, vi se trebate udruživati, savjetovati, dogovarati, pomagati jedni drugima i tražiti svoja prava ili pomoć.!
Dragi moji kršćani, vi i sami vidite da se konačno sve vrti oko vjere i nevjere! Bez čvrste i duboke vjere, bez pouzdanja u Boga i Božju providnost,nema i ne može biti napretka, sreće i života!
Ono što nam je svima danas najpotrebnije jest početi živjeti s Bogom, početi moliti, njegovati privatnu i zajedničku molitvu, više se oslanjati na Božju pomoć i zaštitu, a ne samo na svoju pamet i svoju snalažljivost!
Zato danas, slaveći Malu Gospu, recimo poput Marije svoj “da” Bogu, Bog nas neće ostaviti ni razočarati.
Snagom svoje vjere i kršćanske ljubavi pokažimo da nam je ova gruda sveta i draga, makar je sada ovako pusta i prazna i ogoljenja, – pokažimo da ovdje vidimo svoju budućnost, kao što su je vidjeli naši očevi i naši pradjedovi.
Židovski narod je toliko puta gubio, ali nije izgubio. Uvijek je sa sobom nosio nadu i povjerenje u Boga! Slična je povijest i našeg hrvatskog naroda.
Budimo i mi ljudi vjere i nade, ne zbog ljudskih razloga, već zbog iskustva mnogih progonjenih kroz povijest, koji su razotkrivajući djela Sotone, često stradavali ali su uvijek ostali pobjednici! Zato baština naših otaca nema cijene da je se možemo odreći! Ovu baštinu ćemo i u buduće voljeti, dolaziti ovdje slaviti Malu Gospu, moliti Gospin zagovor, i pomoć, kao što su to činili i naši stari, živeći u težim prilikama, ali sretni, zadovoljni i s ponosom, vjerni uvijek Bogu i njegovoj sv. Crkvi! Amen!
Objavio: Fra Drago LJEVAR
