Tvoj dar Duha, sišao je, Gospodine, na zemlju u snazi silnoga vjetra.
Silan vjetar razbija okove, rastvara vrata onima što se u tami skrivaju, raznosi sve nestalno i sve plitko zasijano, razgoni oblake tame i otvara put Suncu što grije zemlju. Toliko bismo puta htjeli silazak Duha ali bez snage vjetra i bez siline ognja jer se bojimo biti ogoljeni i oslobođeni od svega što smatramo svojim.
Rado bismo te osjetili u laganom povjetarcu koji oplahuje naš život ne mijenjajući ga.
Nek nas vihor tvoga Duha, Gospodine, razodjene od svega nestalnog i oganj njegov nek sažeže sav teret koji nas k zemlji prigiba.
Tek kad smo oslobođeni i razgoljeni, snaga Duha dodiruje našu nutrinu i preobražava je – na život novi.
„Živo vrelo“
