Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je Poruku za Božić 2012., koju prenosimo u cijelosti:
„Ona rodi svojeg prvorođenog sina , povi ga i položi u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta“ /Lk 2,7/
Draga braćo misnici, redovnici i redovnice,
Draga braćo i sestre!
Tu divnu stvarnost Rođenja Isusa Krista danas slavimo i proživljavamo. S vjerom se uživljavamo u otajstvo očitovane i darovane Božje ljubavi po Mariji dogođeno u Betlehemskim jaslicama. Tako smo se živo pripravljali kroz vrijeme Došašća za ovo slavlje. Skoro u svim našim župama u jutarnjim satima ljudi su hrlili na Mise Zornice. Iako je rano, iako je prohladno, ali neka radosna energija nosila nas na tu pobožnost Zornica. Kako su bili dragi osjećaji nakon Mise zornice zakoračiti u novi dan, već od ranih jutarnjih sati obasjan nadom i svjetlom koje osmišljava naš život i rad.
Kako su se ljudi u sebi lomili da skrušeno kleknu i ispovjede svoje grijehe te zadobiju sakramentalno oproštenje. Već je to bio doživljaj Božića, jer smo kroz oslobađanje od grijeha doživjeli Božju blizinu i postajali smo spremniji biti bližnji jedni drugima. Nije ništa čudno jer se time spremamo doživjeti Božju blizinu u rođenju Isusa Krista po Mariji. Ta Božja blizina osmišljava i ispunja naš život u ovom vremenu kada je sve manje život vrednovan, a sve važniji je profit. U tom Božjem rođenju u ljudskom tijelu po Mariji, mi sebe prepoznajemo kao čovjeka u svom dostojanstvu, jer vidimo da u ovom javnom ozračju sve manje ima čovjeka, a sve je važnije od čovjeka. Bog svojim utjelovljenjem i rođenjem vraća čovjeku njegovo dostojanstvo djeteta Božjega. Zato su mnogi ponovo gradili mostove mira i pomirenja međusobno, jer Bogu ne možemo sami, jer on je došao radi nas i radi našeg spasenja. Posebno je divno, što će Božić mnogu djecu približiti starim i bolesnim roditeljima, koji čeznu za svojom djecom, unučadima i praunučadima. Obiteljsko gnijezdo će ponovo procvasti onom ljubavlju kojom treba zračiti svaka obitelj, a tu ljubav Bog darova kao Stvoritelj. Isus Krist očitova se i darova i zato mu se radujemo i u njemu želimo podijeliti radost vjere u zajedništvu obitelji, u zajedništvu župe, u zajedništvu ispovijedanja vjere i klanjanja novorođenom Kralju.
Nakon proživljene i doživljene godine vjere, želimo tu vjeru ispovijedati, naviještati i svjedočiti kroz djelotvornu ljubav. U prvom redu prihvativši Isusovu evanđeosku zapovijed da ljubimo bližnjega kao samoga sebe. Istinski iz djelotvorne ljubavi moramo vrednovati dar Božji u nama, pa ćemo znati vrednovati dar Božji u bližnjima. Iz toga će se pokrenuti snaga praštanja i pomirenja, snaga pomoći jedni drugima da nadiđemo beznađe, te se ostvarimo u svjetlu nade i življene ljubavi.
Božić se treba dogoditi u srcu svakog vjernika, osobni susret s Bogom. Taj Božić – očitovana Božja ljubav treba ponovo ražariti radost obiteljskog života, svetost braka i prihvaćanje djece kao dara Božjeg. Sam Isus se izjednačio s malenima govoreći: „što god učiniste jednom od ove najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). Ti su maleni svi u našoj sredini koji trebaju našu pažnju, naše razumijevanje, našu pomoć, našu blizinu, našu podršku. Zato je važno odgajati vjerničko srce u toj djelotvornoj ljubavi. Time svjedočimo da živimo Božić. To treba poći iz obiteljskog doma, te sredine u kojoj živimo i radimo, a na poseban način kroz župsko zajedništvo.
Vjerujem da će nas osobna i zajednička molitva, kao i sakrament ispovijedi, osposobiti da očistimo srce od svake gorčine i mržnje, kako bi se ljubav Božja udomila u našim srcima, u našim obiteljima i u župskim zajednicama. To će unijeti radost i nadu života, da se suočimo sa svim izazovima koje proživljavamo, a da uvijek uporno živimo iz te radosne istine da je Bog s nama.
U tom duhu dolazim ovim riječima pozdrava, ohrabrenja i čestitke. Kao vaš pastir dijelim s vama ovu svagdašnjicu i zato ovim Božićnim pozdravom izražavam svoju blizinu svima, a posebno onima koji pate, koji Boga traže, koji vape za utjehom. Hrabrim u prvom redu sve one koji s trostrukom službom svećeništva neumorno žive i rade na ovoj „razrovanoj njivi“ naše nadbiskupije, ali nisu klonuli duhom, nego puni poleta i nade ispunjavaju svoje poslanje. Hrabrim sve naše obitelji koje živom vjerom i djelotvornom ljubavlju svjedoče da su Crkva u malom, da Bog stanuje u njihovim srcima i obiteljima. Od srca želim čestit i radostan Božić, te neka vas sve ispuni slavlje Isusovog rođenja, te snagom vjere pokrene na djelotvornu ljubav, kako bi Novu 2014. godinu doživjeli uspješnu i blagoslovljenu.
Audio snimka i galerija slika na KTAKBIH
