AUDIO: Božićna poruka biskupa Komarice
“Sin Boga Oca i Bog sam,
S Neba na zemlju siđe k nam …
On vladar Neba, zemlje sve,
Podnosi za nas nevolje“.
(Božićna popijevka)
U ovoj Godini vjere svi mi, pripadnici Katoličke crkve, posvješćujemo sebi istine naše svete vjere i naš život sagledavamo u svjetlu sadržaja tih istina koje nam služe kao jasan i siguran putokaz u budućnost – vremenitu i vječnu.
Najradosnija kršćanska svetkovina – Božić – odlična je prigoda da obnovimo i produbimo svoje znanje o nauku Crkve, kad je u pitanju jedna od temeljnih istina, na kojima počiva identitet kršćanstva i od kojih se sastoji sama srž Kristove Crkve. A to je dolazak na zemlju, među nas ljude, obećanog i željno iščekivanog Spasitelja svijeta i Njegov definitivni, usrećujući ostanak s nama do svršetka svijeta. U tom Spasitelju je nama na zemlji došao božanski Život. Na zemlji je našao smrt, kao posljedicu grijeha ljudskog roda. I što je uradio? Donio je svim članovima ljudskog roda mogućnost uskrsnuća i sretnog vječnog života!
Kako je sve započelo?
Rođenje Sina Božjega Isusa Krista, Spasitelja svijeta jest povijesna činjenica. Ono se dogodilo kad je velikim rimskim carstvom vladao car August, a izvjesni Kvirinije bio je upravitelj rimske pokrajine Sirije, pod koju je potpadala i Palestina i grad Isusova rođenja Betlehem. To rođenje Isusovo je temeljni, presudni događaj za našu vječnu sudbinu. Izvješća evanđelistâ o Isusovu rođenju nisu tek slatke i zanimljive priče za malu djecu. Ona opisuju izrazito ozbiljnu stvarnost koja je i radosna, ali itekako i obvezujuća za nas ljude. Zato Rođendan Sina Božjega – Božić – svaki vjernik kršćanin, ali i svaki istinski Bogotražitelj, ne bi smio površno, paradno i isprazno slaviti, nego to treba činiti doživljeno i proživljeno.
Srž Božića i božićne poruke valja nam što jasnije posvijestiti kako bi i naša osobna vjera i naš život po vjeri bili što ispravniji, vjerodostojniji i plodniji. A srž Božića je ne samo u činjenici da je svemogući Bog “radi nas ljudi i radi našega spasenja (uistinu) sišao s nebesa, utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom” (nicejsko-carigradsko vjerovanje), nego i u činjenici, da taj isti Bog, koji neizmjerno ljubi svijet i svako svoje stvorenje, ne prestaje dolaziti k nama, među nas i boraviti među nama!
I u prijašnjim vjekovima, i prije dvije tisuće godina, mnogi su očekivali Njegov dolazak. Jednako tako i danas ima mnogo tjeskobnih, uplašenih, nemirnih, ožalošćenih ljudskih srdaca koja vape i čeznu za Istinom, za Pravdom, za ljubavlju, za mirom, za životom, jednom riječju – za dolaskom Spasitelja, Osloboditelja, Tješitelja, Mirotvorca.
Mnogi Ga i u ovoj našoj životnoj sredini željno čekaju i trebaju, a On im želi doći, jer ih silno voli. Da i ostvari taj svoj dolazak Isus, Spasitelj i božanski Mirotvorac, želi upotrijebiti noge nas, svojih vjernika, sljedbenika, svojih suradnika. Želi donijeti utjehu i sigurnost mnogima i za to treba naše ruke, naša usta, naša srca i našu volju. Toga je svjesna Njegova Crkva koja sve svoje članove poučava da se Isus Krist, Sin Božji i Sin Marijin “po Crkvi i u njezinom apostolskom radu rađa i raste i u srcima vjernika” (LG 65).
Valja nam se zapitati: jesmo li mi, članovi Kristove Crkve u našoj biskupiji i domovini, dovoljno svjesni te svoje zadaće koju imamo – i s obzirom na Krista Spasitelja osobno i s obzirom na sve one u našoj životnoj sredini, koje Isus također voli i koje i uz našu pomoć želi utješiti, podići, umiriti, usrećiti – ne samo vremenito nego i vječno?
Želim vas, draga braćo i sestre u Kristu, Spasitelju, sve – uz ovogodišnje slavljenje povijesnog Kristovog rođenja – potaknuti da svi zajedno – kao članovi Njegove Crkve, hodočasničkog Božjeg naroda – u duhu i molitvi dođemo pred božansko Djetešce –Isusa, koje leži na slami u hladnim jaslama te da poslušamo Njegovu ozbiljnu i spasonosnu lekciju koju nam On želi održati – o svojoj neizmjernoj ljubavi prema nama i o našoj dužnosti prema Njemu i prema svima onima radi kojih je i došao na naš svijet.
Mirno i dostojanstveno nam iz jaslica On zbori:
– Dosta sa svađama, mržnjom, lažima, nepravdama, bezakonjem i nasiljem bilo koje vrste!
– Dosta više s ravnodušnošću i šutnjom prema onima koji mole za razumijevanje i solidarnost, i prema jadikovanju i vapajima ljudi koji pate pa i umiru od gladi i neimaštine, usred onih koji se razbacuju materijalnim dobrima!
– Kako možete ne vidjeti, pa i zaboraviti one pored vas koji pate i na duši i tijelu jer su sami, obespravljeni i napušteni, žalosni i razočarani; koji nemaju ni hrane, ni ogrjeva, ni krova nad glavom, niti zaposlenja, ni pravedne plaće za svoj rad; koji su žrtve beskrupuloznih egoista, nasilja, ugnjetavanja, progona i drugih vrsta tortura i bezakonja?!
– Kako možete dopuštati da politički ili gospodarstveni interesi obezvrijede tolike ljude oko vas, da oni budu samo puki instrumenti ili bezvrijedni predmeti u pohlepnim željama za materijalnim dobitkom pojedinaca ili skupina koje su sebi prigrabile vlast?!
– Kako možete dopustiti da nerođenim ljudskim bićima, kojima sam ja svojim dolaskom među vas osigurao vječni život, bude na temelju vaših čudnih zakona oduzeto pravo na život, a da nedužna djeca budu zapostavljena, zlostavljana i izrabljivana; da starci i bolesnici u napuštenosti i na rubu vašeg tobože humanog društva jedva životare, nerijetko u jadu, čemeru i beznađu; da se tolikim prognanicima i izbjeglicama i toliko godina nakon bezdušnog rada onemogućuje miran i siguran povratak u njihova rodna mjesta te ostanak?!
Razmislite o svemu ovome pa mi iskreno odgovorite, što ćete učiniti – pojedinačno i zajedno, da moje riječi, moj dolazak i ostanak među vama ne bude za vas gubitak nego dobitak vječne sreće!
Što možemo odgovoriti Božanskom Djetetu Isusu, malom Božiću, koji nam svojom istinom i ljubavlju potiče i savjest i srce?
Priznajmo ponizno pred Njim da smo bez Njegove pomoći sami nemoćni da uradimo ono i onako, što i kako On to s pravom od nas – kao svojih učenika i sljedbenika – očekuje. Zamolimo Ga da nam podari nove snage i svjetla kako bismo uspijevali našu vjeru i ljubav prema Njemu ostvarivati u našim svakodnevnim, konkretnim djelima kršćanskog milosrđa i ljubavi prema našim bližnjima koji su u potrebama – duhovnim ili tjelesnim, svjesni da smo, što god učinimo jednom od svojih bližnjih, učinili utjelovljenom Sinu Božjem Isusu Kristu (usp. Mt 25,40)!
Želim vam svima – bilo da ste u svom rodnom kraju, u našim župama i biskupiji ili pak još uvijek u izbjeglištvu – istinit i blagoslovljen Božić te dobrim djelima i djelotvornom vjeru ispunjenu novu godinu spasenja 2013.
