Božićnu poruku biskupa banjolučkog mons. dr. Franje Komarice, prenosimo u cijelosti:
Draga kršćanska braćo i sestre, poštovani prijatelji, cijenjeni sugrađani,
u jednom konkretnom mjestu – u Betlehemu, i u jednom konkretnom vremenu – vremenu trajanja popisa pučanstva koje je naredio rimski cezar – car August, rodio se Isus Krist. To je sadržaj božićne Radosne vijesti za sve ljude. Jer taj isti Isus Krist je Spasitelj ljudskog roda od njegove totalne propasti. On je Božji Pomazanik – Mesija, pomiritelj Neba i zemlje. On je Gospodar cijelog svijeta.
Rođenje Krista, iščekivanog Spasitelja ne zbiva se na način kako bi se i priličilo takvom – u cijeloj povijesti čovječanstva neponovljivom – događaju, nego na potpuno suprotan način. Gospodar svijeta se rađa u bijednoj štali, u jaslama – a ne u kraljevskoj palači, obloženoj zlatom i srebrom, niti u mekoj postelji prekrivenoj svilom i kadifom.
Prvi svjedoci tog sretnog događaja su ljudi na rubu tadašnjeg društva – siromašni i priprosti pastiri. Za nas to znači da se Božji mir, mir Neba želi nastaniti u jednostavnim, spremnim srcima, iz kojih bi se onda širio – poput buktinje – na druga slična srca i stvarao plamen dragocjenog bogoljublja i čovjekoljublja. Tako bi se ljudi – unatoč svim razlikama i barijerama – etničkim, rasnim, klasnim ili nekim drugim – međusobno prepoznavali kao članovi jedne velike, sretne obitelji i bili spremni svi jedni druge usrećivati.
Riječi Božjeg anđela o događaju u božićnoj noći, kako ih prenosi evanđelist Luka glase: „… Danas vam se rodio Spasitelj, Krist, Gospodin.“ (Lk 2,11).
Kada mi ljudi, slaveći svoj rođendan kažemo: Danas sam se ja rodio – ta naša izjava nije baš jasna, nego je dvosmislena. Ali, kod Boga je sve jasno. On je trajno prisutan u našem vremenu. On se doista i danas rađa – i to „radi nas ljudi i radi našega spasenja“, radi naše vječne sreće. To je i razlog ali i obaveza da se mi uistinu radujemo njegovu rođenju.
Rođenje utjelovljenog Boga u Djetešcu Isusu omogućuje i svakom od nas ljudi da se preporodimo, tj. da se „rodimo“ za sretnu vječnost. Svaki od nas može – zaslugom Isusova rođenja u Betlehemu – postati novo stvorenje, kako ga i želi Bog, Stvoritelj svakog od nas.
Iz iskustva znademo, da ima ne mali broj naših suvremenika, koji se ponašaju kao da ne vjeruju u Isusovo rođenje, pa tako i ni u mogućnost svoga osobnog preporođenja. Navode razne razloge, zašto se ne usuđuju Bogu pokloniti svoje povjerenje!
A kako je s nama? Ako mi s razlogom slavimo Božić, tj. ulazak utjelovljenog Boga u povijest ljudskog roda rođenjem njegovim u betlehemskim jaslama, onda sebi trebamo posvijestiti, da to nije tek jedna od brojnih sličnih obiteljskih idila – makar i posebno dramatična.
To je početak jednog potpunog zaokreta, početak novog poretka svih stvari i događanja ljudske povijesti, a to znači i naše osobne povijesti. Ako želimo istinski sudjelovati u božićnom slavlju, onda se ne možemo ponašati tek kao gledaoci u kazalištu, ili kino dvorani i uživati u lijepim prizorima na pozornici ili filmskom platnu. Trebamo biti svjesni da se ni jedan „gledalac“ ne može izvući iz obaveze aktivnog sudjelovanja, te da smo i sami zaduženi aktivno „igrati“ svoju ulogu.
Koju ćemo ulogu igrati? Ulogu priprostih pastira, koji prigibaju svoja koljena pred Djetetom Isusom i njegovom majkom Marijom? Ili ulogu mudraca s Istoka koji novorođenom Kralju donose svoje darove?
Što se tu sve doista događa, gdje Marija, predstavnica ljudskog roda, postaje majkom samoga Boga; gdje Bog u skromnosti i bijedi običnih jaslica dolazi na našu zemlju? – Ovdje se događa sud našem svijetu i ujedno otkupljenje našeg svijeta. Upravo ovo nejako Dijete Isus u jaslama drži u svojim rukama i sud i otkupljenje. To nejako Dijete zbacuje silnike i moćnike svijeta s njihovih prijestolja, ponizuje ohole. Njegova mišica pokazuje svoju snagu nad svim umišljenim veličinama i bezobzirnim tlačiteljima, a uzvisuje sve skromne i ponizne, pokazujući im svoje milosrđe.
Zato ne možemo pristupati božićnim jaslicama kao kolijevci bilo kojeg drugog novorođenog djeteta. Nego, tko želi pristupiti Isusovim jaslicama mora znati da se s njim samim nužno nešto zbiva. On mora od Isusovih jaslica otići ili osuđen ili otkupljen. On se mora osjetiti ili potpuno skršenim ili pak ispunjen nutarnjom svjetlošću i mirom da mu je Bog udijelio svoje milosrđe.
U blizinu jaslica se ne usuđuje prići ni jedan od ovozemaljskih silnika. Nije se usudio ni kralj Herod. Jer upravo ovdje se drmaju zemaljska prijestolja, ovdje padaju moćnici, ruše se veličine, upropaštavaju bogati, jer je Bog na strani malenih i skromnih, obespravljenih, siromašnih i gladnih. Pa ako koji od samouvjerenih moćnika i bogatuna danas možda tvrdi da mu se ništa loše ne može dogoditi, dogodit će mu se sutra ili prekosutra. Božji prorok Izaija nedvosmisleno tvrdi: „Jao onima, koji zlo dobrom nazivaju … Korijen će njihov istrunuti, poput praha razletjet se pupoljak njihov – jer odbaciše Zakon Gospodnji“ (Iz 5,20.24b).
Božje prijestolje u našem svijetu nije na ljudskim prijestoljima, nego u ljudskim ponorima i dubinama, u bijednim jaslama od ilovače i slame. Oko Isusova trona ne stoje laskavi podanici, nego osobe, koje su gladne i žedne pravednosti, koje su krotka i priprosta srca, koje su izmučene i satrvene od životnih nevolja i vlastitih slabosti, a koje se ne mogu dovoljno nagledati ovog čuda božićne noći i koje žarko žele zadobiti Božje milosrđe.
Pred božićnim jaslicama moralo bi nam postati jasno, kako ubuduće želimo misliti o istinskoj i pravoj veličini, a kako o malenosti i skromnosti. Mi doduše, nismo nikakvi moćnici, iako bismo možda takvi željeli biti, a to nerado želimo da nam se kaže. Velikih moćnika ima uvijek malen broj. Ali, tim veći broj ima malih moćnika; onih ljudi koji, gdje god im se za to ukaže prilika, pokažu na djelu da su „netko i nešto“, koji su uvijek opsjednuti kompleksom svoje važnosti i svoje veće vrijednosti.
Božje pak misli i nakane su sasvim drugačije. One glase: uvijek sve niže u skromnost, poniznost, nenametljivost, neuglednost, neisticanje, uslužnost. Na tome području uvijek možemo sigurno sresti Boga. – Svaki od nas živi u blizini skromnih, neznatnih, zapostavljenih. Kako se ponašamo prema takvim našim bližnjima? Prepoznajemo li u njima Isusa kao svoga bližnjega?
Može li nam ovogodišnje slavlje Božića pomoći da na ovoj točki zastanemo? Zašto? – Da se radikalno zaokrenemo u našem životnom promišljanju i stavu, kako bismo shvatili i prihvatili da naše životno putovanje, ukoliko ono treba biti usmjereno prema Bogu – a time i prema našoj vječnoj sreći – ne bi nas smjelo voditi u izgradnju i učvršćivanje naše lažne, samoobmanjujuće veličine, nego u stvarnu ljudsku skromnost, poniznost, pa i prezrenost, kako nam je utjelovljeni Sin Božji svojim primjerom zorno pokazao!
„Bog se ne da ismjehivati“ – veli apostol Pavao (Gal 6,7). On neće tek tako dopuštati da mi, njegovi miljenici, iz godine u godinu slavimo svetkovinu Božića, dan njegova Rođenja kao našeg Otkupitelja, a da to ne činimo svjesno i ozbiljno – adekvatno tome najpresudnijem događaju u povijesti ljudskog roda!
Veoma je važno za svakog kršćanina i za svaku našu kršćansku zajednicu da u svome životu – upravo slaveći Božić – povuče potrebne konsekvence za svoju budućnost. Sve trebamo poduzeti da utjelovljeni i među nama nazočni Bog, koji se solidarizirao i s najmanjima, najobespravljenijima i najzapuštenijima, osjeti da za njega imamo otvoreno svoje srce, da prema njemu imamo usmjerene naše korake, ispružene naše ruke i nasmijano, dobrohotno naše lice.
Od srca želim svima Vama, članovima moje biskupije, koji imate sreću živjeti u svom rodnom kraju, kao i svima Vama koji ste još uvijek u izbjeglištvu, a ne odustajete od povrataka u svoj rodni kraj i u svoje rodne župe, da Vam uspije istinski, vjerodostojno u duševnoj radosti i miru doživjeti i proživjeti ovogodišnji najradosniji kršćanski blagdan. Čestit Vam Božić i sveto porođenje Isusovo!
Blagoslovljen i sretan Božić želim također i Vama kršćanska braćo i sestre koji ga slavite po starom Julijanskom kalendaru! Mir Božji, Hristos se rodi!
I svima Vama drugima mojim sugrađanima, ljudima dobre volje, jednako tako želim da i Vi u svojoj nutrini osjetite svjetlo, toplinu i sigurnost da ste i Vi dionici ovog jedinstvenog događaja u povijesti ljudskog roda. I Vi imate pravo na Božić, jer on pripada i Vama!
Svima Vama kao i svim drugim stanovnicima naše zemlje od srca želim od Boga blagoslovljenu i osobnim dobrim djelima ispunjenu Novu godinu spasenja 2014!
Audio snimku možete pogledati na http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=40489
